Uplašeni nakon strašne muke i smrti neki su pobjegli, neki se sakrili, vladao je potpuni kaos misli, osjećaja, potpuna izgubljenost. Razumljivo, i mi bi se razbježali, uplašili, razjedinili u takvoj situaciji, ali punina se događa na pedesetnicu kada Duh Sveti silazi nad apostole dajući im snagu.

 

Pokušavam sebe spustiti u to vrijeme, i razmišljam tko bi i što bi ja bio Isusu?


Možda Juda, Petar, Filip, Jakov, Ivan, Toma?


Nisam siguran koji bi bio, nekad se osjećam kao Juda nekad kao Petar, nekad kao Toma, njihove dimenzije su mi najmjerljivije; jedan ga izdaje, drugi ga zataji, treći mu ne vjeruje, odnosno ne vjeruje svojim očima. Volio bi biti Ivan koji je stajao uz križ, preko koga nam je Isus poručio: „Evo vam Majke!“ koji ga je ljubio i do zadnjeg trenutka bio s njim, njemu nije bila bitna nagrada koju dobiva ostajući uz križ, jer nije ni znao što ga čeka, njemu je bila bitna ljubav prema prijatelju, učitelju, bratu...


I nakon Uskrsa učenici su zbunjeni, teška je to i neshvatljiva istina koju otkrivamo jedino po vjeri, zato je Tomi trebalo duže jer nije imao vjere. Ali Isus daje svakomu po njegovoj potrebi, Isus nije ostavio Tomu nakon Uskrsa, nego se još dodatno trudio dok Toma nije u potpunosti povjerovao u Uskrsnuće. Ali ipak kod njih preplašenih, ostavljenih, ucviljenih postojala je jedna bitna činjenica koja me u Uskrsu osobito raduje, a naš narod vapi za njom, to je zajedništvo. Iako su bili u potpunom kaosu Isus im je ostavio zajedništvo i kroz najteže križeve, muke i strahove prolazili su zajedno. Dao Bog da i mi tako radimo u današnje vrijeme, u kojem znamo sve istine vjere, a opet zajedništva nemamo.


Uskrs je objava slobode za kojim današnji čovjek vapi u svakom pogledu. Oslobodimo se okova grijeha, uđimo u Svijetlo Kristove ljubavi koja nam se na današnji dan daruje, a do pedesetnice budimo preporođeni snagom Duha Svetoga koji će nas na putu života voditi. Budimo svjetlost koja će svjetliti svima, ne samo hrvatima katolicima, nego i drugim narodima s kojima možemo i moramo stvoriti ugodno ozračje zajedničkog života i poštovanja.


Pokažimo Krista drugima, onoga Krista satkanog od ljubavi koji je ljubio sva stvorenja istom ljubavlju, nabacimo na naša umorna, zgrčena lica osmjeh Uskrslog Krista.


Sretan i blagoslovljen Uskrs dragi prijatelji!


Vedran Vidović
Predsjednik UHAKUD u BiH