Novogodišnja noć u Međugorju: Otvoreno nebo, otvorena srca (FOTO/VIDEO)

Ispis
Kreirano 04 Siječanj 2018

„U Međugorju ste uvijek u pravo vrijeme na pravom mjestu“ – kaže jedan od momaka sa seminara, govoreći da je za njega Novogodišnji seminar u Međugorju bio pun pogodak! Svi se pogledima složimo da je u pravu. Jer, duhovni Novogodišnji seminar je pun pogodak za sve nas koji smo „dobili“ poziv biti na tom mjestu u to vrijeme - za sve nas koji smo poželjeli nešto novo za Novu godinu.  

 

I gle, sam naziv seminara je „Evo, sve činim novo“ (Otkrivenje 21,5). To je „to“ novo što nam treba! Pa tko bolje može učiniti nešto novo u našim životima od Onoga koji je stvorio svijet, koji stvara život, koji daje dan i noć, koji pretvara vodu u vino, ozdravlja bolesne…

 

Kako se bliži Nova godina svi se na neki način pripremaju, a sve kako bi se barem na trenutak pobjeglo od gorke svakodnevnice života. A ja želim dočekati Novu u istini, tamo gdje ću biti ono što uistinu jesam. Čujem da se prijavilo 45 mladih iz naše zemlje i Hrvatske. Jedva čekam da dođem u Međugorje i da se susretnem sa ostalima.

I evo ga, subota predvečer, tu smo u Domus Pacis-u. Osmjesi na licima i jednostavnost u pojavi. Bez glamura i luksuza, bez šljokica i lažnog sjaja. Jer, vjerujem, zasjat će u nama ta prava Svjetlost, taj pravi sjaj kojeg donosi Isus – Svjetlost svijeta.

Na prvom susretu sestra Ljilja Pehar, voditeljica seminara, uvodi nas u istinu. S jasnim poticajem Isusovih riječi „Evo, sve činim novo“. Mila i draga, ali sa Kristovim autoritetom. Iako smo svi došli sa svojim nakanama sestra nam na srce stavlja jednu nakanu – pronaći svoje srce u Isusovom srcu. Svoje srce, misli, planove, svoj život staviti u Isusovo srce, jer On najbolje zna.

Pred nama je bilo cjelonoćno klanjanje pred živim Isusom. Svatko je odabrao po jedan sat klanjanja i čekao svoj trenutak susreta s Isusom. Došao je moj sat. Tišina i mir i oko mene i u meni. Tišina sve govori. Govori volim te, ljubim te, liječim te, ozdravljam te, tješim te, radim na tebi. Kao kad doktor operira,  tako Isus operira moju dušu. Skida s nje sve što smeta, što žulja, što boli i dušu čini novom.

Već sljedećeg dana probudili smo se rano. 31. 12. je, doček Nove godine. Naša molitva počinje ujutro u 7. Cijeli dan ispunjen je programom. Sestra Ljilja nas upoznaje da je ovakve seminare osnovao pokojni fra Slavko Barbarić čiji zagovor s Neba osjećamo u ove dane seminara. U 9 i 15 krećemo na Križevac. Kroz to vrijeme učimo se koliko je bitna točnost, a sestra Ljilja naglašava da je točnost početak zdrave duhovnosti. Imati nekog reda u svom životu. Sestra nas pita, što mislimo o čemu ćemo biti pitani kada dođemo pred Boga? I dok dajemo svoje odgovore, sestra kaže da ćemo biti pitani o tome kako smo iskoristili svoje vrijeme na zemlji. Misao o kojoj svi u trenutku razmišljamo i već znamo koliko je u našem životu uzalud potrošenog vremena. Cijeli seminar se isprepliće mudrim mislima i zanimljivim pričama koje se urezuju u srce.

Već smo se okupili podno Križevca i krećemo prema vrhu. Prema Isusu. To je i naš životni vrh kojem trebamo težiti i koji nam treba biti cilj – Isus Krist. I dok se uspinjemo, sunce se provlači  kroz grane i obasjava nas. I grije. Kao i Isus što nam obasjava život svojom Svjetlošću i grije nas svojom ljubavlju posebno u teškim trenucima. Odlučujemo se moliti Križni put koji je napisao vlč. Marin Knežević. Križni put koji je pisalo srce, jer svakoga dira u srce.

 

Muškarci predvode molitvu kod postaja. Svaka postaja priča veliku priču i otkriva veliku istinu. Nema života bez križa.

U prvoj postaji Isusa osuđuju na smrt. I nas osuđuju. Branimo se, pravdamo se, borimo se za sebe, a Isus samo šuti i nikada se ne buni. Uzima na sebe svoj križ osude, a onda već na trećoj postaji pada pod tim križem. Ali ne odustaje, diže se i nastavlja. Na četvrtoj postaji Isus susreće svoju majku Mariju. Kako je bolna ta pomisao, taj njihov susret. Ali Isus joj već tada govori: „Evo, sve činim novo“. Ohrabrujuće riječi za njegovu Majku i za mene. Iako ima još deset postaja, On već tada ima svoj cilj do kojeg će doći i već tada zna da će upravo po tom križu, po tom trpljenju, po padovima, učiniti nešto novo. Šesta postaja me svaki put posebno dotakne. Veronika, siromašna žena ne boji se istupiti među masom koja osuđuje Isusa, ne boji se za sebe, jer prepoznaje da je On Put, Istina i Život. Pruža Mu rubac, o On joj daje sebe na rupcu. I On opet pada i opet se diže i tješi Jeruzalemske žene. Na desetoj postaji ga svlače. Nema na Njemu više ništa. Potpuno se predao. Ogolio. I šuti. I sve dopušta, jer On ima cilj. Imam li ja svoj cilj? Što je moj cilj i gdje će me odvesti? Razmišljam… Na jedanaestoj postaji Isusa pribijaju na Križ, a On ih svojom rukom kroz koju prolazi čavao blagoslivlja. Blagoslivljam li ja u svom životu neprijatelje ili im želim uzvratiti? I opet snažno u meni odjekuju te riječi „Oprosti im jer ne znaju što čine“.  Na kraju izdah, jer „Svršeno je“.


Istog dana, poslijepodne odlazimo na Podbrdo, Majci u zagrljaj, da nas ohrabri. Molimo Radosna otajstva Gospine krunice. Posebno me dotiče drugo otajstvo kada Gospa odlazi u pohod rođakinji Elizabeti, noseći Isusa. Zamišljam Gospu, nasmiješena, kao da govori i ti ovako nosi Isusa iz svoga srca drugima koje susrećeš. Jer Isus donosi ljubav, donosi radost, nadu, istinu, mir. Zahvaljujemo se Majci na cijeloj godini i molimo blagoslov za nadolazeću.


Još nekoliko sati je ostalo do Nove godine. Mi je dočekujemo bez euforije. Neki su već donijeli odluku biti vani, pod otvorenim nebom, pokriveni dekama i tako radosno to žele. Neki su pak otišli u dvoranu Ivana Pavla 2. zauzeti svoje mjesto. Crkva je već puna. Toliko ljudi, a posebno mladih, iz cijeloga svijeta je pristiglo u Međugorje za Novu godinu. Riječi hrvatskog svećenika prevode se na engleski, njemački, francuski, talijanski i druge jezike. I dok se na drugim mjestima zasigurno glazba već ori, ovdje vlada potpuni mir. U 23.30 započinje sv. Misa. Ponoć je došla gotovo neprimjetno i ušuljala se među nas, a mi se nismo rastrgali po dvorani čestitajući jedni drugima. I dok se vani već čuju pucnjevi i ispaljuju vatrometi, kod nas vlada mir. Osjećam Božju zaštitu za sve nas, zaštitu od svega lošeg. I zahvaljujem.

Nakon mise imamo naše druženje u Domus Pacis-u. Imamo i naš bend. Nekoliko momaka, sa seminara su glazbenici. Dvije gitare i bubnjevi. Ovi momci su posebno uveličali cijeli. Veselili smo u toj novogodišnjoj noći, pjevali, počastili se, bolje se upoznali, razmjenjivali među sobom ljepotu dočeka Nove godine na ovaj način.

Predivni su to ljudi – jedna grupa mladića i djevojaka iz Splita, među kojima su i zaručnici koji se pripremaju za brak. Troje mladih iz Pule, a među njima također jedan par prekrasnih zaručnika koji će se vjenčati u travnju. Potom grupa djevojaka i mladića iz Gruda. Njih dvije od prošle godine koje su bile, svoje iskustvo i radost su prenijele na svoje prijateljice, pa je sada došlo njih sedam. Nekoliko djevojaka iz Knina. Pet – šest divnih momaka iz Tomislavgrada. Nekoliko mladih iz Sarajeva, Mostara, Širokog Brijega, Čapljine, Žitomislića, Međugorja, Metkovića, Korčule, Rame, Njemačke…

Najljepši mi je bio onaj trenutak kada smo na molitvi pred Presvetim, a sestra Ljilja nas potiče naglas izgovoriti vlastitu molitvu zahvale iz srca. Predivno je čuti kako u tom trenutku zaista progovaraju srca. Tu je čista istina na djelu.

Sljedeći dan imamo meditaciju na tekst iz Otkrivenja, u kojem se nalazi rečenica „Evo, sve činim novo“, (21, 1-8): I vidjeh nebo novo i zemlju novu…

Razmišljamo neko vrijeme u tišini, a onda iznosimo svoje razmišljanje naglas. Svakome je jedna rečenica posebno zazvonila u glavi i razgovaramo o tome. Nekoga je dotaklo to da će Gospodi svaku suzu otrti, nekome da nam Bog sve daje zabadava, tj. besplatno, da Mu samo trebamo doći. Dosta njih je doživjelo upravo rečenicu „Evo, sve činim novo“. Netko je razmišljao o kukavicama i o tome zašto će kukavice biti na istom mjestu kao bludnici, ubojice, vračari, pa dolazimo do toga da su kukavice oni koji taje Gospodina, koji Ga ne svjedoče. Svi smo naučili nešto iz razmišljanja onoga drugoga, zato je  dobro da iznosimo svoja razmišljanja o meditaciji.

Uslijedila je i druga noć klanjanja pred Presvetim. Ponovno se sunčamo na toj Svjetlosti i udišemo taj sveti mir. Srca se natapaju milošću, a duše se hrane.

Zadnjeg dana seminara razmjenjujemo svoja iskustva. Jedna djevojka svjedoči kako je od prošlog seminara, gdje smo govorili o važnosti obiteljske molitve, njezina obitelj započela zajedno moliti. Druga djevojka kaže kako je potaknuta na veću i ustrajniju svakodnevnu molitvu. Djevojka koja je prvi put na ovom seminaru, kaže kako je doživjela to da svima u životu sve oprašta što je loše učinjeno njoj i njezinoj obitelji. Koja milost! Jedan momak svjedoči kako je živio u grijehu, bludu, alkoholu i kako ga je ovaj seminar potaknuo na drugačiji život.

Svi imamo istu zadaću, ali zadaću koja dolazi iz ljubavi, pa je više naša želja, a ne zadaća, a to je drugima donijeti Krista – u svojoj okolini, obitelji, na radnom mjestu, u društvu.

Osim novih prijatelja koje smo ovdje stekli, u život svakoga od nas ušao je još jedan prijatelj ili prijateljica, i to svetac, s Neba. Iz košare u kojoj su se nalazila imena svetaca svatko je izvukao svoga, s poticajem na koju nakanu ćemo moliti.

Ovaj seminar je zasigurno početak divnih prijateljstava. Dogovaramo i zajedničko hodočašće, ako bude Gospodinova volja.

Sestri poručujemo, dogodine rezervirajte još jednu kuću jer sigurno će biti još onih koji će poželjeti doći. Od prošlogodišnje brojke od 20-ak prijavljenih, ove godine nas je bilo 45. Mala panika je nastala gdje ćemo se smjestiti, ali kad Gospa zove u Međugorje, Ona otvara sva vrata kroz koja ćemo ući. Tako je bilo i ove godine. Veliko hvala smo svi izrekli međugorskom župniku fra Marinku Šakoti za ovaj seminar. Nismo mu osobno zahvalili, nego preko Gospe. Ona nas sve spaja.

 

Dio atmosfere u Novogodišnjoj noći u video prilogu možete pogledati klikom na OVDJE.

UHAKUD u BiH velikim zanimanjem i odazivom na duhovno zajedništvo ponovno je organizirao Duhovnu obnovu/Doček Nove godine. Duhovna obnova održana je od 30.12.2017. do 02.01.2018. godine u Kući mira u Međugorju, a voditeljica je bila s. Ljilja Pehar.

Temeljni cilj UHAKUD-a u BiH je očuvanje nematerijalne kulturne baštine Hrvata BiH kao segmenta kulturnog identiteta jednog naroda. Za postizanje tog cilja određene su aktivnosti koje u godišnjim planovima za sve sudionike provodi Udruga kroz planske aktivnosti svojih članova, kao stalnih i povremenih tijela. To su programi edukacije, smotri, izložbi, koncerata, organiziranje duhovnih obnova za mlade i drugih manifestacija.

Sudionica Duhovne obnove/uhakud.info 

 

primi sui motori con e-max

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Tamburica

Tambura (deminutiv tamburica) je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena pa tako i Hrvata Bosne i Hercegovine

Diple

Diple su narodni instrument napravljen od ovčije kože. Specifične su po tome što daju dugotrajan i neprekidiv zvuk

Šargija

Šargija je žičani trzalački instrument bez kojeg je bosansko kolo nezamislivo. Ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni identitet u Bosni.

Gusle

Gusle su jedan od stožernih čimbenika hrvatske kulture i nacionalnog bića. One su izvorište životne radosti, vedrine, poštenih osjećaja i pjesništva.

Copyright © 2019 UHAKUD u BiH