Doček Nove godine sa živim Isusom!

Ispis
Kreirano 04 Siječanj 2017

U predivnom Božićnom vremenu u Međugorju UHAKUD u BiH od 30.12.2016. do 02.01.2017. godine u Kući mira organizirao je duhovnu obnovu za mlade i doček Nove godine. Na duhovnoj obnovi sudjelovala je 21 osoba iz Mostara, Ljubuškog, Vrgorca, Gruda, Knina, Splita, Njemačke...  

 

 

Svoje svjedočanstvo ovog zajedništva podijelila je s nama jedna sudionica duhovne obnove, a možete ga pročitati u nastavku.

 

-Gdje ćeš za Novu?

-Ma ne znam, vidjet ću još…

A u srcu znam gdje želim biti. Tamo gdje sam bila i prošli doček. S Njim. Tamo se ne treba posebno spremati. Ne treba ni glamurozna frizura, ni šminka, ni svjetlucava haljina, ni štikle. Tamo samo trebam biti ja. Onakva kakva sam stvorena. Samo trebam poći tamo i biti prisutna i dušom i tijelom.

 

Gotovo je nemoguće bilo zaobići izloge butika koji vas mame, pozivaju vas da odjenete najljepšu haljinu i budete u centru pažnje u toj, kako je zovu, najluđoj noći. Da budete glavni, ne zbog vas samih, nego zbog haljine sa šljokicama! Plakati su bili po cijelom gradu, pozivaju vas na folk glazbu i alkohol. Na plakatima naglašeno Vodka 1KM, Stock 1KM… Ne trebate čak imati ni puno para da prihvatite taj izazov. Ali…

 

Jedno veliko ali. Razum se, na sreću budi. Šta imam od toga i što će mi to novoga donijeti u Novoj godini!? A treba mi nešto novo…

 

Odluka je pala. Idem u Međugorje. Petak, večer. Domus Pacis. Nasmiješene kuharice koje su nas dočekale, već su pripremile večeru. U srcu toplina, na licu osmijeh od kojeg se vilica ukoči. Nas 21. Jedna cura iz Knina, druga iz Splita, treća iz Gruda, četvrta iz Njemačke, jer je došla u Hercegovinu za blagdane… Jedan momak iz Mostara, drugi iz Gruda, treći iz Zagreba… Neka su lica poznata, neka su nova. Sestra Ljilja Pehar, koja vodi seminar, okupila nas je oko stola sve zajedno. Večera je poslužena. Gledam kako smo svi jednaki, a svi drugačiji, svi jedinstveni i posebni, a u svima isti Isus. Pogledavamo se i bez puno riječi se upoznajemo. Pa kao da se i znamo. Ovdje nas je pozvao On, stvoritelj Neba i Zemlje. Pozivnica nije bila na plakatu u gradu. Stigla je u srce.

 

Večera je gotova. Sestra Ljilja nas poziva na molitvu. Uskoro ćemo se pripremati za cjelonoćno klanjanje. Izabrali smo svoj sat i čekali. Ponoć je. Idem na klanjanje. On i ja. Tišina. On čist i svet, ja prljava i grešna. Ali sama Njegova prisutnost i Njegov pogled me čisti. Pogled koji prodire u dušu i kao da govori: „Ljubim te baš takvu…priđi Mi bliže..“. Pred Njim sam ogoljena. Kako me voliš i ljubiš, bez obzira što uradim ili propustim uraditi, a trebala sam? Kako? Nauči i mene ljubiti, ali ono da baš ljubim i one koje je teško ljubiti, i one koji me živciraju i ljute, i one koji Tebe ne priznaju, i one koji su me razočarali… Shvaćam da i njih sve ljubiš isto kao mene, da si dio sebe utkao i u njih, jer si svakoga stvorio iz ljubavi. Hvala ti Gospodine za Tvoju čistu i bezuvjetnu ljubav! Moj sat ističe. Dostojanstveno, na svoj sat klanjanja dolaze druge osobe, a moja cimerica i ja idemo spavati. I Isus ide sa mnom, u mome srcu. I žurim pod deke da se ugrijem i da i Isusa u sebi ugrijem. Hladnoća. Kad samo pomislim na hladnoću, meni bude hladno. A Tebi Isuse? Žališ li se Ti svome Ocu kako Ti je hladno, kao što ja stalno kukam?

 

Jutro je svanulo! Molitva je u 7 sati. Molimo Psalme i naglas izgovaramo rečenice koje nas dotiču. I gle, na kraju vidim, da se rečenice iz sva tri Psalma, koje su mi „zvonile“ u glavi, povezuju jedna s drugom! Je li ti Bože uvijek tako slažeš kockice u mom životu? Ti si Isuse stvarno Kralj!

 

Spremamo se za Križevac. U sebi mislim samo da mi ne bude hladno… Navlačim na sebe što imam topliju garderobu. Krećemo putem postaja i da, hladno je. Muškarci su preuzeli moliti Križni put "Križ na dar" vlč. Marina Kneževića. Molimo Križni put i svaka riječ me dotiče i suze klize. I opet, po tko zna koji put razmišljam, kako si Isuse izdržao taj Križni put?! Ja da moram, ja bih vjerojatno na pola puta već odustala i našla neko opravdanje, neki „dobar“ razlog. Ali Ti ne, Ti ideš i padaš i dižeš se i nastavljaš, i opet padaš i ustaješ i padaš i ustaješ… Kao da mi u svakom padu želiš reći da uvijek idem naprijed i podižem se i kada je najteže. I Majku svoju susrećeš, i duša te boli, i Njezina se duša kida, ali Ti ideš na Križ. Zbog mene. Zbog nas. I Šimuna ti guraju i on se pokušava izvući, odmaknuti se od Tebe, a ipak, prisiljen je da to pomogne… Jedina ti je utjeha Veronika. Ta divna Veronika ti prilazi, da te utješi. I ti joj daruješ odraz svoga Svetog Lica na rupcu. Opet ta Tvoja ljubav! Pa je li Ti uvijek ljubiš? Pa ljudi te izruguju, smiju ti se, izudaran si, a Ti tražiš kome da daruješ ljubav, koga da ljubiš…

 

I razmišljam o hladnoći i pitam se kakvo je vrijeme bilo kad si ti pošao na Križni put? Možda je i tada bilo hladno, a ti gol. Potpuno gol, i to zbog mene, zbog nas 21 koji smo tu, zbog moga grada, države, ma cijeloga svijeta i svakog stvorenog bića! Već smo se popeli. Uzdah pa izdah. Slike i događaji iz života se vrte kao na traci. Ne želim se zadržati ni na jednoj slici. Samo Ti želim sve to predati i zahvaliti na svakom teškom trenutku i na svakoj osobi. Ostavljam Ti sve to, tu ispod Križa. Jer Nova je godina i želim nešto novo. Novu dušu, ispražnjenu od svega nečistoga. Opet uzdah pa izdah. Sloboda i mir. Želja da sve redom grlim… Isuse, hvala ti!

 

Doček je Nove godine, a mi obnovljeni silazimo s Križevca. Koja radost! Uvečer se spremamo za misu. Zapravo, već smo se spremili i pospremili tamo gdje je najviše trebao. U duši. Sada možemo dalje. Crkva je već puna, pa odlazimo u dvoranu Ivana Pavla II. I tamo je već puno. Uspjeli smo sjesti. Krunica se moli. Toplo je, i u dvorani i u srcu. Uz pjesmu i Svetu misu dočekujemo Novu godinu. Poseban trenutak. Hosanna, Hosanna, Hosanna In Excelsis Deo odzvanja dvoranom! Sretna sam zbog tolikog broja ljudi koji su Novu godinu poželjeli dočekati s Isusom. Neki od njih su vjerojatno putovali satima iz drugih zemalja da bi bili tu, i to me oduševljava. Zahvaljujemo Bogu na protekloj godini i molimo za blagoslov u novoj. Hvala ti Bože što smo ovdje s Tobom…

 

Treba donijeti i neku novu odluku ipak je Nova godina. Ovaj put želim donijeti odluku koja će mi pomoći duhovno rasti, a to će biti upravo ono što nam je sestra Ljilja kroz seminar nekoliko puta naglasila. Ustrajati na putu s Isusom i kada mi se ne da. Jedna od tema seminara je bila kako premostiti ono „Ne da mi se“, kako ne biti lijen. I samo Bog zna koliko je toga u našim životima propušteno zbog onog „Ne da mi se“. Ta tema je bila povezana s temom „Koliko je bitno vrijeme i kako ga koristimo“. Ono kad mi je mobitel vrlo bitan pa ga koristim i na kavi i u društvu, i na poslu i dok odmaram, i pred spavanje… E to je to vrijeme, na koje trebam paziti i pametnije ga iskoristiti! Čestitali smo Novu godinu jedni drugima i nastavili druženje u kući. Veselo, uz pjesmu, ali dostojanstveno.

 

Novi dan i novo jutro započelo je molitvom i svetom misom koju smo imali u kapelici u sklopu kuće Domus Pacis. Svetu misu služio je otac Dražen Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa na Koločepu, Dubrovnik. Otac Dražen je došao sa skupinom mladih iz Dubrovnika, koji su također Novu godinu dočekali u Međugorju. Prizor je bio kapelica puna mladih ljudi koji žele nasljedovati Isusa i primiti Isusa u svoj život. U svojoj propovjedi otac Dražen je podsjetio na poruku pape Franje upućenu mladima, a to je da ne sjedimo u udobnim foteljama, nego da se pokrenemo. Da cijenimo život, jer je život dar Oca Nebeskoga i da budemo odvažni i hrabri u nasljedovanju Isusa. Za vrijeme svete mise u molitvi vjernika smo pojedinačno, naglas upućivali molitve Bogu. U ovom trenutku naša srca su progovarala. Nakane su bile različite… Na kraju svete mise, na papirićima su bila napisana imena svetaca s nakanom za koju treba moliti. Svatko je prišao i izvukao jedan papirić s imenom jednog od svetaca. Tako je svatko pronašao svog sveca zaštitnika za ovu godinu. Među sobom razgovaramo koji je svetac s Neba izabrao koga od nas na Zemlji da nam bude zagovornik. Bit će to prilika i da upoznamo svece o kojima do sada nismo znali ništa ili vrlo malo.

 

Sljedeći dan smo otišli i na mjesto ukazanja naše Majke, na brdo Ukazanja, po Majčinu ljubav. Molimo krunice i razmišljamo o otajstvima. Dotiče me rečenica iz petog radosnog otajstva kada su Marija i Josip tražili Isusa, a On im odgovara: „Zašto ste me tražili, zar niste znali da mi je biti u Domu Oca mojega“. Isus se ne obazire na to što će njegovi roditelji reći, ne razmišlja kako će se opravdati. A ja, koliko se ja pravdam drugima? Čim nešto uradim ili ne uradim kako je netko pomislio da bih trebala, ja se žurim opravdati. Ovdje molim Gospodina da me toga oslobodi, i da me On opravda, gdje je potrebno. Jer Biblija nas uči: „Neka vaše da bude da, a vaše ne, ne. Što je više od toga, od  zloga je“. Osjećam se oslobođeno i ispunjeno!

 

Nakon povratka, ručak nas čeka. Na seminaru smo naučili i koliko je važno okupljanje oko stola, jer je Isus ustanovio Euharistiju baš za stolom sa svojim učenicima. Pa mogao je to učiniti na brdu ili na livadi, ili bilo gdje drugo, a On je to učinio za stolom. Naučili smo da tako trebamo i mi činiti u našim domovima, s našom obitelji. Prije svakog jela zahvaliti Gospodinu za našu obitelj, za darove koje blagujemo, za ruke koje su objed pripremile te zamoliti Gospodina da providi i onima koji nemaju što jesti ili nemaju svoju obitelj. Po našim molitvama Gospodin može učiniti mnogo. I baš u trenutku kada mi u BiH ručamo i molimo za providnost onima koji nemaju, Gospodin u dalekoj Africi može po toj našoj molitvi nekome providjeti obrok. Samo trebamo vjerovati!

 

Razgovarali smo i o važnosti obiteljske molitve. Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. Ukoliko u našim obiteljima do sada nije bilo zajedničke molitve, molimo Gospodina u ovoj godini i na tu nakanu, da Gospodin nađe načina kako da se naša obitelj okupi svakog dana, barem na trenutak i da Bogu zahvalimo jedni za druge. Možda će to Gospodin učiniti upravo preko nas. Samo se pouzdajmo u Njega i budimo otvorena srca! Na ovom seminaru smo postali kao jedna složna obitelj. Ali, nakon seminara se vraćamo u svoju obitelj, gdje trebamo biti Božje svjetlo.

 

Seminar se približio kraju. Ostalo nam je još razmijeniti iskustva i pozdraviti se. Onako, opušteno i iz srca. Svatko je doživio nešto novo i svakome je u srcu ostala barem jedna rečenica koja će ga poticati da bude bolji čovjek. Da bude novi čovjek u novoj godini. I upravo je ta razmjena iskustava ponovno otvorila naše oči. Svatko je ispričao svoje iskustvo. – Mene je promijenilo to kad smo bili na Križevcu… – A mene kad sam bio na klanjanju… – A mene kad smo molili Psalme… A mene na misi, kada sam doživjela da je Isus živ, da je uvijek prisutan među nama… A ja sam zapamtila da je lijepo ponavljati strelovite molitve i ja želim Isusu svaki dan ponavljati Isuse, hvala ti… Iskustva su se razmijenila. Na licima se vidi da smo svi obnovljeni, drugačiji. Svi smo sretni jer smo izabrali doček Nove godine daleko od diskoteka, folkoteka, kiča i blještavila. A zapravo smo bili pred najvećom svjetlošću, pred onom svjetlošću, gdje smo sebe najjasnije vidjeli i najbolje upoznali, pred živim Isusom! 

 

 

Sudionica duhovne obnove/uhakud.info

primi sui motori con e-max

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Tamburica

Tambura (deminutiv tamburica) je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena pa tako i Hrvata Bosne i Hercegovine

Diple

Diple su narodni instrument napravljen od ovčije kože. Specifične su po tome što daju dugotrajan i neprekidiv zvuk

Šargija

Šargija je žičani trzalački instrument bez kojeg je bosansko kolo nezamislivo. Ostala prepoznatljiva kao simbol hrvatskog ponosa i prkosa i može se reći da je očuvala hrvatski nacionalni identitet u Bosni.

Gusle

Gusle su jedan od stožernih čimbenika hrvatske kulture i nacionalnog bića. One su izvorište životne radosti, vedrine, poštenih osjećaja i pjesništva.

Copyright © 2017 UHAKUD u BiH